Valencia s djecom - edukativno, zabavno, povoljno!

Jeste li se ikada pitali u koji europski grad otputovati s djecom, a da i djeci i vama bude zabavno? Valencia s djecom je jedan od najboljih odabira. U ovom blog postu ću govoriti isključivo o stvarima koje smo osobno isprobali i koje će vam koristiti ukoliko odlučite putovati u Valenciju s djecom.

Biciklom po Valenciji

Naš trogodišnjak obožava vožnju biciklom. Iako već samostalno vozi, ipak smo za nepoznati grad odlučili unajmiti bicikle sa sjedalicom za njega. Bicikle smo unajmili u Valencia bikes.

Cijena je 36€ po biciklu za 3 puna dana. Sjedalicu za dijete možete dodati besplatno. Sada imaju opciju i e-bike, ali njih se treba navečer vraćati kako bi se po noći napunili. S njima smo sve dogovorili putem emaila tako da nas bicikli čekaju spremni, a plaćanje je bilo na licu mjesta.

Najbolji način kretanja po Valenciji je upravo biciklima. Ako otvorite kartu vidjet ćete veliku zelenu “traku” duž grada. To je bivša rijeka Turia koja je prolazila kroz grad, a sada je ona isušena i napravljeno je nevjerojatno zelenilo, parkići, biciklističke staze. Prekrasan zeleni prolaz kroz grad. Poželjet ćete se ovdje voziti stalno.

Turia će vas odvesti u sve dijelove grada, a sigurno će vam najzanimljiviji biti Grad umjetnosti i znanosti (Ciudad de las Artes y las Ciencias).

Oceanografic u Gradu umjetnosti i znanosti

Oceanarij je bio jedan od glavnih razloga zašto smo se odlučili za Valenciju. Stvarno je prekrasan i ogroman. Najveći u Europi. Ima nekoliko tunela kroz koje prolazite dok svakakve morske životinje plivaju oko vas. Svidio nam se i show s dupinima koji se uz ulaznicu u Oceanografic dodatno plaća nekih 4 € po osobi. Ulaznica za Oceanografic je 31,30€ za odraslu osobu. Djeca do 4 godine ne plaćaju ništa. Preporučamo da ulaznice kupite online jer na taj način izbjegavate čekanje u redovima. A redovi znaju biti dugački.

Centar grada

Strogi centar grada je jedino mjesto u gradu gdje ne smijete voziti bicikle i jako su strogi po tom pitanju. Odmah će Vas policajac upozoriti da siđete s bicikla i gurate ga dalje. Na dosta punktova imaju “parking” za bicikle gdje ih možete zavezati kako biste šetnju gradom nastavili pješice.

Preporučamo da se popnete barem na jedan od tornjeva grada, Torre de Serranos ili Torres de Quart. Prošećite ulicama, upoznajte povijest, otkrijte street art ili ulični flamenco. Tu je i najveća tržnica u Europi. Jeste li znali da se navodno Sveti Gral čuva u katedrali u Valenciji? Katedrala je stvarno prekrasna. Glavni trg također.

Što smo jeli i gdje?

U Valenciji smo stvarno imali odlično gastronomsko iskustvo. Svašta smo probali i sve je bilo baš baaaaš fino. Prvo ću pohvaliti jedan mali, nazvat ću ga, pekarski restorančić za doručke. El Raconet de Campanar. Kod nas toga nema previše, nekako nije zaživjelo. U Valenciji svi idu na doručak u takav jedan lokal. Dakle, sendvič i sok od naranče koji smo ovdje iskusili je nešto najbolje na svijetu. Sendvič je bio od tune s hrpom maslina i taj sok od naranče je kategorija iznad svih svježe cijeđenih sokova. Prekrasno nešto.

Jednu večer smo slučajno sjeli u mali tapas bar Escalones de la Lonja u prolazu male uličice u centru grada i tu smo otkrili croquetas de jamon koje smo kasnije stalno naručivali i po Andaluziji. Naravno, sada mi je taj recept uvijek doma spreman za ekipu kad dolazi na druženje. Svi vole ove krokete. Frendica uvijek kaže, “daj napravi one cojones!” Haha. Svi znamo što su kohones.

Degustirali smo i puževe. Da, prave puževe, ne tjesteninu. I s time nismo baš oduševljeni. Možda nije bila baš najbolja priprema.

Gotovo svaki restoran u Valenciji ima svojevrstan menu del dia i tu su onda razne ponude menu 1, menu 2 za cca 10-12 eura po osobi. Predjelo, glavno jelo, desert. Nekada i kava. Cijena je i više nego odlična i stvarno se najedeš ko svinjica. U restoranu Sorsi e morsi Alameda koji naizgled nije bio neki hoh, naručili smo jedan takav menu i dolazile su savršene prezentacije još savršenijih jela. Pitali smo se koji masterchef ovdje kuha.

Morali smo doduše paziti da za ručak biramo restorane koji rade jer mnogi zatvaraju u vrijeme ručka te ponovo otvaraju za večeru. Nemojte se zeznuti. Uvijek provjerite telefonski ili na webu radno vrijeme restorana u koji idete na ručak da ne biste poljubili vrata.

Isprobali smo i tradicionalne španjolske churrose. Zapravo je zanimljivije bilo gledati kako se rade nego jesti ih. I još jedna poslastica vrijedna spomena Waffle bubble desno od ulaza u katedralu. O, moj Bože! Degustirali smo i horchatu, tradicionalni valecijanski napitak i to na tržnici. A pored tržnice sjeli smo u mali lokalni restorančić, nešto kao kod nas u Zagrebu na Dolcu. Restoran koji vodi lokalna obitelj. Tata i sin. Ovdje sam zaboravila naočale po koje sam se drugi dan vratila. I unatoč ogromnoj gužvi i stotinama ljudi koji prođu kroz ovaj restoran, naočale su me sutradan čekale čitave.

I nikako ne smijemo zaboraviti legendarnu paellu. Paella potječe iz Valencije pa bi bilo baš šteta da ju ovdje ne isprobate. Mi smo ju jeli na plaži u restoranu La Alegria de la Huerta i bila je odlična!

Dakle, cijene u restoranima su vrlo pristupačne. Španjolska je općenito zemlja gdje se pošteno najedeš u restoranima za malo novaca. Tu su i tapasi ako biste nešto sitno prigrizli za nekih 3 eura. U svakom slučaju, Španjolci znaju što je dobro. A španjolska vina? Hello world!

Plaža

Biciklima smo po biciklističkim avenijama došli i do plaže. Nije bila naporna vožnja niti je predugo trajala. Ipak, treba računati na vrućine pa sukladno tome odabrati vrijeme pedaliranja do plaže. Čim se izađe iz centra grada, cijene u trgovinama su još smješnije. Sjećam se da sam kupila vode, neke grickalice i banane u lokalnom dućančiću za toliko malo sitniša da sam izbezumljena izašla iz dućana.

Plaža je ogromna. Vrući pijesak pod nogama. Dugačko šetalište i biciklistička staza. Tu smo malo močili noge i igrali se u pijesku nakon čega smo sjeli u restoran. Super stvar je što je restoran doslovno na plaži. Dok vi jedete u miru, dijete se može uz vas igrati u pijesku ukoliko je ranije pojelo. Win-win!

Naša preporuka je da ne idete u Valenciju samo zbog plaže. Možete se ovdje kupati, ali bilo bi šteta propustiti sve ljepote koje su na drugom dijelu grada. Ako ste više za kupanje, pogledajte kako smo s djetetom proveli all inclusive odmor u Grčkoj.

Što nam se posebno svidjelo?

Ok, vrati se na kartu. Voziš po Turiji (onom zelenilu) u smjeru istoka. I kad dođeš do laganog zavoja koji skreće u pravcu jugoistoka, vidjet ćeš jedna vrata koja vode u cijeli jedan novi park. Jardins de Real. U prijevodu bi ovo bilo Stvarni vrtovi. Tu smo odložili svoje bicikle i možda popili najsmireniju kavu u svom životu. Toliko je lijepo i opuštajuće da smo poželjeli ovdje biti cijeli dan. Priroda, stazice, ptičice, zelenilo, praktički šuma i uređeni puteljci. Odmah pored ovog kafića je prirodoslovni muzej u kojeg sam odvela Mihu jer je baš fora. Ima dinosaure.

I još jedna sitnica. Park Gulliver u sklopu Turije. Nalazi se blizu futurističkog dijela Ciudad de las Artes y las Ciencias i obavezno se ovdje zaustavite na igru jer je totalno cool. Googlaj Parc Gulliver Valencia.