HelenaMističnost Nila vijuga kroz deset država prije nego što dotakne tlo vaše predivne zemlje – Egipta. Bila sam skeptična prije nego što sam došla. Čula sam loše komentare ljudi koji površno shvaćaju Vašu zemlju, ljudi koji vide samo siromaštvo i prljave ulice, a zapravo bi trebali malo oprati svoju dušu.
Nisam vidjela ništa ljepše od iskrenih osmijeha i lica ljudi koji mi mašu dok prolazim autobusom kroz njihov grad. Znali su da se ne zaustavljam. Samo žele mahnuti. Poželjeti mi dobrodošlicu.
Dragi faraone, napunili su nam glavu lažima da Egipćani samo žele naš novac. U to sam se uvjerila da nije istina. Ne jednom nego dva puta. Lažne osmijehe pronašla sam samo u ljudima koji tako loše govore o drugima. Ako samo malo otvoriš dušu i pustiš da te dotakne mjesto na kojem jesi, vidjet ćeš koliko možeš naučiti. Koliko prekrasnih stvari doslovno padne s neba. Tako siromašni, a u duši tako sretni.
Vozimo se tako ulicama starog grada. U prometu vlada kaos, pravila nema, ali oni ih znaju. Truba ne služi ničemu i služi svemu. Neprestano odzvanja, sad je bliže, sad dalje. Pitali smo vozača zašto toliko koriste trubu, na što nam je odgovorio „nema razloga, mi to samo ovako“ i pritisne trubu u ritmu neke pjesme na što mu drugi automobil uzvraća istom melodijom. Volim ovaj kaos! Volim tu igru bez pravila! Upijam svaki dašak života koji je toliko slobodan za razliku od naših uštogljenih pravilnika, kućnih redova i opozvanih zakona. Kada ćemo više skinuti te svoje maske?
Vaša maska je ipak prekrasna, zlatna. Kamo sreće da su baš Vašu masku i zlatni sarkofag zaboravili opljačkati dok su sve druge grobnice opustošene. A povijest koju imate, koju gotovo da možeš dodirnuti i stopiti se s nekoliko tisuća godina starim građevinama, oživljava sa svakom izgovorenom riječi gospodina vodiča. Kakav li to častan posao mora biti? Kakve li privilegije govoriti o civilizaciji čije ostatke i građevine još uvijek možeš gledati, a stare su i po 4.000 godina.
Dragi faraone, sad već znate u kojem smjeru idem. Možda Egipat ne izgleda onako kako ste ga Vi zamislili, ali ja vjerujem da ljudi čine srce svake zemlje. A Vaši ljudi su divni. Oni se neprestano smiju. Osmijeh na licima im je i kada je vruće i kada nemaju novaca i kada te pozdravljaju i kada ih zamoliš za pomoć.
Da, njima znači svaki novčić koji “ispadne” iz ruke nas turista. Možda nisu bogati kao što ste bili Vi, ali njihovo bogatstvo dolazi iznutra. Ono koje im nitko ne može oduzeti. Ja sam to osjetila više puta i na više načina. I kada sam nesvijesno radila nešto što nisam smjela, a što mi je bilo oprošteno i zaboravljeno čim sam rekla “ispričavam se”. I kada sam nudila viška novaca osobi samo da zadovoljim nekakav obrazac, a on to nije htio prihvatiti jer je osjećao da nije to zaradio. I kada sam nešto odbijala kupiti, a na kraju sam dobila besplatno samo zato što sam rekla istinu. Uvijek sam dobila više nego što sam tražila, a jedino što su od mene tražili bio je osmijeh i da budem sretna.
Znam da je moje iskustvo bilo takvo jer sam bila otvorena prihvaćanju. Prihvaćanju razgovora, cjenkanja, igre, zabave, prijateljstva. Prihvaćanju situacije i ljudi u toj istoj situaciji razmišljajući o njihovim mogućnostima i načinu života.
Možda niste vladali dugo, ali svakako ste najpoznatiji faraon egipatske povijesti. Sigurna sam da je prostorija u kojoj se čuva Vaša zlatna maska i sarkofag s ostacima pronađenim u Vašoj grobnici jedno od najposjećenijih mjesta u Egiptu, osim piramida. Na drugoj strani Egipta, u Dolini kraljeva u gradu Luksoru, i dalje stoji Vaša grobnica s mumificiranim tijelom. Baš kao da se sve to dogodilo jučer. Tisuće i tusuće turista svakodnevno dolazi vidjeti Vas, a sigurno to niste za života mogli ni zamisliti.
Nisam ni ja mogla zamisliti da će mi Egipat biti u vrhu liste najdražih zemalja koje sam posjetila. Egiptu se uvijek rado vraćam. Egipat me svaki put nauči nešto novo. I jedva čekam ponovo mu se vratiti.
