Girls only putovanja: Maldivi

…potpuno bose, bez ikakvih predrasuda, zagrljene usred indijskog oceana daleko od bilo koga poznatog, pjevamo na sav glas i ludo se zabavljamo...

Ovo neće biti običan putopis.

„Žene moje, jedna riječ MALDIVIIII! Riječima se ono doživljeno ne može ni opisati! Volim vas i ponavljamo opet! 🥰“

Prva večer na Maldivima, 20 je sati. Oblačimo haljine, sređujemo se i dolazimo u bar. Nas 13 sjedamo zajedno za stol. Započinju priče o tome tko se čime bavi, odakle je tko, a ima nas uvijek iz cijele Hrvatske, pa i šire (ovaj put iz BIH i Austrije), atmosfera se zagrijava. Plesni podij je odmah pored našeg stola i disko kugla se već vrti. Započinju dogovori oko toga koju pjesmu ćemo naručiti od dj-a i odluka je pala. Neka bude Tuc, tuc od Sena M-a! Kako li smo samo došle do te ideje i dan danas mi nije jasno.

Kako je pjesma krenula, krenuo je i raspašoj. Sve smo se dignule na plesni podij i plesale smo dok se nismo kompletno preznojile. Uz hitove 90-ih do dočeka rođendana jedne od putnica, potpuno bose, bez ikakvih predrasuda, zagrljene usred indijskog oceana daleko od bilo koga poznatog, pjevamo na sav glas i ludo se zabavljamo. Tu smo i jednostavno beskrajno uživamo u trenutku. Kada ste zadnji put tako uživale?

Evo i video:

https://www.youtube.com/shorts/mBKss6MFdzQ

Tada sam shvatila jednu stvar. Ne samo radi žena koje su konkretno bile na Maldivima nego ovo vrijedi za sva girls only putovanja.

Žene 40 i 50+ jednako se osjećaju seksi, moćno i opušteno kao i one od 20 godina. Starije ili mlađe, jednako vole dobru zabavu, jednako vole zaboraviti na sve i biti u društvu koje ih ne osuđuje zbog haljine koju su odjenule, zbog perike koju su stavile, zbog previše ili ništa šminke, zbog toga što nešto jedu ili ne jedu! Jednako se dobro osjećaju u svojoj koži kao i s 20 godina. I ako bilo koja od vas sada ovo čita, DA, predobro izgledate i s 56 i s 24, žene drage VI STE DIVE.

Počela sam se veseliti kako će mi život izgledati s 50 ili 60 godina jer kad vidim njih, shvatim da nema potrebe paničariti oko toga kako život ide brzo i kako ćemo kad-tad doći do 50-ih i da je tada život gotov. NIJE! Kakvo prosvjetljenje!

MALI OTOČIĆ USRED INDIJSKOG OCEANA

Maldivi su tirkizni raj. Prilaz s brodom prema otočiću na kojem smo provele 6 dana je nevjerojatan. Gledaš tu gustu šumu palmi i slušaš mir i tišinu. Samo pjev ptičica koje nikad u životu nisam čula.

Dočekuje nas osoblje resorta i kao divama nam pružaju ruku na brod. Nude nas sokom, raspoređuju u bungalove na plaži. I tada hodaš onim pješčanim puteljkom i u glavi ponavljaš samo jednu misao – raj, raj, raj!

Mozak jedva percipira da sam tu. Nestvarno je lijepo. Odmah ostavljamo stvari u bungalovu i odlazimo vidjeti plažu i more. Kakva divota.

Bijeli pijesak.

Tirkizni plićak.

U daljini spoj tirkizne i tamnoplave boje, to je crta koja razdvaja koraljni greben od dubokog oceana. Čeka me snorklanje ovdje. Kad se ohrabrim.

More je nekih 28 stupnjeva. Prekrasno toplo. Kažu da je tako tijekom cijele godine. Savršeno za one kojima je more vječno hladno i kome treba pola sata da zapliva.

Otočić je potpuno prirodni. Visoke palme, svugdje pijesak, radnici skidaju suhe palmine grane i stavljaju ih na krovove bungalova. Drugi radnik se penje golim rukama i nogama te skida kokose. Sve što ima je uže zavezano između stopala kako bi se lakše penjao. Maše nam s iskrenim osmijehom.

Pitam se doživljavaju li lokalci svoju državu kao raj? Onako kako ju mi doživljavamo. Vjerojatno ne! Ali su doživjeli nas 13 žena kao najbolju grupu kakvu dugo nisu imali, kažu. Bili su naši vodiči na izletima na koje smo se odvažile.

Snorkeling s ražama, morskim psima, kornjačama i kitopsinom!

IZLETI NA MALDIVIMA KOJE NE SMIJETE PROPUSTITI

Da vam budem iskrena, polovica grupe je reklo da ne idu na ta ronjenja, pa nisu lude! Uključujući i mene. ALI!

„Jump, jump!“, viče vodič kad je ugledao mantu. To su bezopasne raže, ali ne izgledaju sasvim bezopasno. Ujedno imaju i nekoliko metara u širinu.

Provjeravam masku i dihalicu, uzimam dah i skačem s broda. Karmen i ja prve. Ostale cure su ostale na brodu koji je otplovio za mantom pa su poskakale u more nekih 100-tinjak metara od nas dvije, možda i dalje, ne mogu procijeniti. Nađem se u dubini, usred oceana. Razmišljam o tome što se sve može naći ispod mojih nogu. U sebi zahvaljujem Bogu što je hrabra Karmen pored mene. Pogledam s maskom u dubinu i uhvati me panika. Na rubu smo koraljnog grebena i dubina se naglo povećava točno ispod mene.

Plivaj, samo plivaj! – pomislim. Plivam što brže mogu prema brodu koji se već dosta udaljio. Valovi otežavaju, a i struje su jače. Izmorila sam se, ali moram plivati dalje. U tom trenutku shvatiš da si skočila usred indijskog oceana, shvatiš svoju hrabrost. Do jučer ne bih zaplivala ni u plićaku ako vidim ribice u blizini. A sada sam tu. Sa svim veličinama životinja koje si ne mogu ni zamisliti. Približila sam se već brodu i tada čujem Jelenu kako viče s broda.

„Okreni se, Helena, iza tebe je.”

Okrenem se i manta točno ispred mene na jedva metar udaljenosti, ide ravno prema meni s otvorenim ustima. Izgledala mi je kao ružni div koji me želi pojesti! Raspon njezinih peraja koje izgledaju kao krila su otprilike 2 metra. Puno je veća od mene. Osjećala sam se kao mala pikulica. Takav napadaj panike nisam u životu osjetila! Odmaknula sam se nekako u stranu i brzinom munje skočila na brod. Gledala sam ju kako mirno odlazi kao da se ništa nije dogodilo. Naš susret njoj nije apsolutno ništa značio, a ja sam se isprepadala kao nikad u životu.

Ali ponosna sam.

Ponosna jer sam uspjela nadmašiti samu sebe. Nisam vjerovala da ću skočiti. I ne mogu vam opisati koliko mi je drago.

Kasnije vidim Anitu kako neumorno pliva i roni iza mante pokušavajući držati ritam iza nje, što duže ju gledati, plivati uz nju. Roni pa hvata zrak, doslovno hroptajući. Zaboravila je kako se diše, ali ide. Pliva iza nje pa opet izroni, hvata zrak, pa zaroni. Kako je hrabra, mislim si. Kakva žena! Kakav adrenalin!

Vodiči su nas sve snimili. Doživotna uspomena.

Kasnije smo plivali s kitopsinom od nekoliko metara. Sutradan s morskim psima i kornjačama. Ti doživljaju se ne mogu opisati. Ali da nije bilo Karmen i Fabjane koje su nas sve nagovorile na ovo plivanje s morskim životinjama, ne bismo ništa od toga doživjele. Ne bismo shvatile koliko u nama ima hrabrosti i ludosti! To je trenutak kada se osjetiš neopisivo živom i istovremeno tako malenom u tom nepreglednom oceanu u kojem si samo povremeni gost.

Hvala vam cure! Ta podrška je u ženskom društvu nevjerojatna.

Maldivi nisu nimalo dosadni. Ako mislite da nemate tamo što raditi, varate se.

Jedne večeri Melita dolazi s neviđenim uzbuđenjem. Netom prije vratila se s večernjeg pecanja.

– “E, tebe tražim!”, kaže mi. –“Nećeš vjerojavati što mi se dogodilo, svima sam već ispričala, e danas vas častim večerom, znači ne mogu vjerovati.“, toliko je bila uzbuđena da sam jedva popratila o čemu priča.

Uglavnom, upecala je ribu od 4kg.

Ogromna ribetina! Večeras će nas s tom ribom častiti u restoranu besplatno. Ribu koju ulovite osoblje spremi i posluži za koga želite. A na Maldivima se ne vraćate bez ulova. I to poštenog. Tako nas je Melita počastila svojim. Tako je bila sretna. Baš presretna! I kaže:

„Znate što ću ja vama reći. Ja sam shvatila da sad mogu sve! Na putovanje sam se prijavila sama. Kada sam htjela biti sama, odvojila sam se i nitko mi nije smetao. Kada sam trebala društvo i zabavu, vi ste bile tu. I sad mi je jasno da ne moram više nikad čekati na druge da otputujem, ma za ništa u životu! Sada mogu sve!”

Ta spoznaja je jedan od ciljeva girls only putovanja. To su putovanja u kojima naučiš nešto potpuno novo o sebi, putovanja u kojima spoznaš da život ne mora biti monoton, u kojima se oslobodiš nekih svojih strahova, gdje upoznaš osobe koje ti zauvijek ostanu u životu.

Bile smo i u potrazi za dupinima koje smo imale priliku gledati kako se u jatu igraju i skaču u zalazak sunca. To nisu dva-tri dupina. To je jato od 50 dupina. Vodiči su nam rekli da je ovo malo jato i da se inače spajaju s drugima i bude ih po 100-150.

Dozivale smo ih pjesmom. Kažu da vole buku i zvukove pa smo se potrudile biti glasne. Puštale smo Olivera Dragojevića i Mladena Grdovića i pjevale na sav glas. Dobre stare dalmatinske pisme. A kad spominjem zalaske sunca, na Maldivima su oni čudesni.

Bilo je tu još i plesanja na pustom otoku, karaoka, svakodnevnog chillanja i kupanja, vožnje na banani, izgorenih ramena i savršenih masaža, prefine hrane i rođendanskog iznenađenja. Ne bi sve stalo ni na 10 stranica. Toliko su Maldivi dosadni 🙂

Ali girls only putovanja, to su te divne žene. To su osobe koje nikad prije nisi vidjela, a povežeš se s njima na najiskrenijoj razini. To su 13 ili više različitih karaktera, ali zajednički cilj – osjetiti da negdje pripadaš, da s nekim dijeliš iste interese, da si prirodna i svoja sa svim svojim vrlinama i manama. I na kraju, ostaje ti doživotno prijateljstvo s ljudima koji su ti sasvim spontano došli u život.